RE: One beautiful street, a nearby park and a walk next to the pigeons
You are viewing a single comment's thread:
Zahvaljujući prijateljici mojih roditelja, kao klinac, nekoliko letnjih meseci proveo sam u Novom Sadu.
Bilo je vreme sankcija, ali tople dane, Štrand i Indekse u kiosku kod zgrade novina pored futoške pijace, pamtim i danas.
Onda dve trećine vojnog roka, provedenih u Petrovaradinu, dunavski park, bio nam je kao dvorište 🙂
U Novi Sad dolazio sam često, na piće, na ručak u neki od sjajnih restorana, na sladoled i kolače, u šetnju po prekrasnom zelenom parku sa labudovima, kornjacama i patkama.
Ali onda se desio 1.11.
Ove slike koje sam sada slikao, pust park, bez zelenog lišća, bez ptica u jezeru, sa baricama po dunavskoj ulici, nekako su tužne, kao i ja, zbog toga što se dogodilo Novom Sadu i svima nama.
Kao da je buka pada nadstresnice rasterala sve ptice, zvučni udar otresao svo lišće sa grana ovog visokog drveća, a suze cele normalne Srbije natopile dunavaku ulicu.
Od tog novembra, samo sam tri puta dolazio u Novi Sad. Dva puta na protest i sada poslom, u potrazi za automobilom.
Još uvek mi dolazak u Novi Sad ne predstavlja zadovoljstvo, koje sam osećao u prošlim godinama, kada sam u ovaj grad redovmo dolazio.
Složiću se sa tobom da šta je bilo bilo je,vratiti se neće...na žalost to su sve činjenice koje si naveo i koje su gorkog ukusa.Koliko puta sam prošao i stajao ispod te nesrećne natstrešnice čekajući vozove,jureći za autobusima i studentskim torbama ,pošto sam tamo proveo 10 godina života u toku i posle studija da sam samo pomislio da sam ja mogao da prođem isto tako kao ti jadni ljudi...posle svega eto ostade žal za lepim prošlim emotivnim vremenima,prvim ljubavima prvom samostalnom preživljavanju daleko od kuće,studiranju,tim index sendvičima,Štrandu,Ribarcu Oficircu, Begečkoj jami,Fruškoj Gori,Vrdničkoj termalnoj vodi,Petroland i naravno Sremskim Karlovcima,o kafanama i tamburašima i jedinstvenim autentičnim ugostiteljskim objektima na ovim prostorima koji te ostave bez novca pijanog ali punog srca,pesme društva,te neke bezbrižnosti.Barem to prošlo vreme mi niko ne može oduzeti.A sada na žalost retko i ja odem tamo posle svega...